U Fotogaleriji Dubrava, Dubrava 51 a, otvara se 25. ožujka u 19.00 sati izložba MIRANA KRČADINCA I ŽELJKA KRČADINCA pod nazivom „Nekad bilo...“.
Izložbu će otvoriti Vinko Šebrek, počasni predsjednik Fotokluba Zagreb.
Izložba je otvorena do 12. travnja 2019., radnim danom od 10.00 do 20.00 sati.
Ulaz je slobodan.
MIRAN KRČADINAC I ŽELJKO KRČADINAC
Nekad bilo... – 25. 3. – 12. 4. 2019.
Fotogalerija Dubrava, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 25. ožujka u 19.00 sati
Nekad bilo...
Zaustavljeni trenutci vremena – dokumentarnost i umjetnost istodobno
Ova izložba sastavljena je od dviju već ranije izlaganih autorskih izložbi Željka i Mirana Krčadinca. Glavni dio ima naslov Babinjak i sastoji se od niza fotografija nekadašnjeg zagrebačkog kupališta na Savi – istog objekta, kojeg su s odmakom od 40 godina snimali otac Željko i sin Miran. Tome je dodan i osvrt na izložbu Pogledi s mog prozora u povodu izlaska istoimene fotomonografije Željka Krčadinca, čija je promocija bila nedavno u Fotoklubu Zagreb, uz popratni tekst poznate povjesničarke umjetnosti Branke Hlevnjak.
Naziv (i sadržaj) ove izložbe asocira na poznatu impresionističku i simbolističku novelu Antuna Gustava Matoša, Nekad bilo – sad se spominjalo, čiji su sadržaj, pristup i poruke odraz stvarnog pjesnikovog života, svjetonazora i vremena.
Iako su fotografski opusi obojice autora motivski i tematski široki i raznovrsni, odabir upravo ovih tematskih cjelina za zajedničku izložbu ima višestruko značenje. Riječ je o manjim segmentima njihovog opusa, koji su sadržajno najcjelovitiji, umjetnički najprepoznatljivi i najvredniji vizualni dokumenti doba u kom su nastali. Promatrajući njihove izložene fotografije i poznavajući njihove stvaralačke biografije i prakse, otkrit ćemo njihove motivacije, ideje i pristupe u konkretnom fotografskom stvaranju i prepoznati i osjetiti duh vremena u kom su fotografska djela nastala. Iako oba autora u svom stvaralaštvu primjenjuju različite pristupe i izričaje, u njihovu stvaralaštvu mnogo je sličnog, što se ogleda u njegovanju reportersko-dokumentarnog stila. Obojica stvaraju u onoj oblasti fotografije koju najviše vole i kojom se mogu najbolje izraziti, ispričati vizualne životne priče i oblikovati komunikacijsku i umjetničku poruku. U središtu njihove pozornosti ljudi su i događaji, koji pored informacije, komunikacije, društvenih i emotivnih situacija nude i estetska zadovoljstva, posjeduju etičku dimenziju i potiču pozitivna emotivna osjećanja.
Pogledi s mog prozora, tematska je cjelina fotografija raznih događanja, vremenskih prilika, prizora i zanimljivosti djelića Zagreba, zapravo dijela glavne zagrebačke ulice Ilice, koje je Željko Krčadinac bilježio svojim fotoaparatom s prozora i balkona svog stana na križanju Ilice i Bosanske ulice više od šezdeset godina. U početku nije imao koncept što i kako snimiti.
Fotografirao je za svoju dušu, spontano, sve što mu je tog trenutka bilo zanimljivo. Međutim, tijekom vremena sinula mu je ideja, da bi, ako tako nastavi, te fotografije mogle postati njegova posebna i zanimljiva životna serija. Od tada je uz spontane fotografije često fotografirao planski, smišljeno i promišljeno – često čekajući događanja i prizore koji će se dogoditi, za koje je saznao iz medija ili na druge načine. Ipak, među mnoštvom "life" fotografija prizora s ulice iz svakodnevnog života, na kojima su obvezno prisutni ljudi, u ovom njegovom tematskom opusu otkrivamo i drugačije zanimljive fotografske slike – npr.
duge na nebu iznad Zagreba, prelijepe prizore uhvaćenog "pravog trenutka" fotografiranja. U svom fotografskom stvaralaštvu Željko Krčadinac nije težio eksperimentiranju i novim pristupima, režiranju i naknadnim estetskim dotjerivanjima, već je ostao vjeran reportažnodokumentarističkom pristupu i stilu, koji je prihvatio i usvojio još na početku svog bavljenja fotografijom. Svaka njegova fotografija ima svoju priču, svoj smisao i svoje značenje.
Zajednički dio izložbe nazvan je po Babinjaku, ograđenom dijelu nekadašnjeg zagrebačkog kupališta na rijeci Savi, koji je bio namijenjen isključivo ženama. Sagrađen je 1928. godine u vrijeme kada se kupalište naglo širilo i obogaćivalo svoje društvene, gastronomske i sportskorekreacijske sadržaje. Babinjak, kao i sva zagrebačka kupališta imaju imaju dugu i zanimljivu povijest, koja počinje negdje krajem 19., a završava krajem 20. stoljeća. Dio te povijesti zagrebačkih kupališta na Savi pratimo i na ovoj izložbi na fotografijama Željka i Mirana Krčadinca. O tome je Željko Krčadinac zapisao u katalogu njihove zajedničke, ranije spomenute izložbe: "Ovdje izloženi moji striktno dokumentarni snimci služe samo kao topografska dopuna intimističkim fotografijama moga sina Mirana. Nastali su punih 40 godina ranije (oko 1955.), u doba kada je zagrebačko kupalište na Savi "Babinjak" (djelomično izgorjelo 1993., srušeno 1996.) bilo još u punom pogonu. Za razliku od danas, ljudi su se tada još rado "slikali". Fotografa je bilo malo, a ja sam bio jedan od rijetkih, koji je upotrebljavao kolor film. Ti kolor dijapozitivi su s vremenom dosta izbljedjeli, ali zahvaljujući Photoshopu to se moglo znatno popraviti. Anomalija, da su stari snimci u boji, a novi crno-bijeli, samo je prividna, jer danas je crno-bijela fotografija opet o modi. Na mojim slikama vidljivo je nešto za razliku od današnjice – debelih ljudi gotovo i nema. Usred većine mršavih "žgoljavaca" na slikama se ističe jedan prirodni bilder, veslač-spasilac s nadimkom "Tarzan", naravno tada jako popularan kod ženskog roda".
Ovdje možemo dodati da se dio njegovih kupališnih slika odnosi na ondašnje kupalište na Bundeku i da bi možda bilo zanimljivo usporediti te stare slike s novim fotografijama današnjeg uveliko obnovljenog i namjenski i prostorno proširenog parka Bundek.
Miranove fotografije koje su nastale 1995. godine svjedoče o žalosnom kraju postojanja zagrebačkog kupališta na Savi, zbog spomenutog požara, ali i zbog nebrige odgovornih.
Fotografije svjedoče o ljudima popularno nazvanim "kabinaši" , koji su povremeno boravili u derutnim kabinama, jer se nisu mogli rastati od "starog" života. O tome će Miran reći: "Ranih 90-ih godina kao mladi fotograf odnosno student snimanja na ADU, hodao sam Zagrebom u potrazi za zanimljivim prizorima. Na Savi su se tada još nalazili ostaci baraka zagrebačkog kupališta. Bili su vidljivi tragovi urušavanja, a dio je izgorio u požaru. Tamo sam naišao na ove drage ljude, koji su mi na moju sreću dopustili fotografirati njihove intimne trenutke opuštanja".
Uz čestitke autorima i organizatorima izložbe, vjerujem da će se mnogi posjetitelji usredotočiti na iščitavanje sadržaja izloženih fotografija, prepoznati njihovo značenje i da će mnoge fotografije pobuditi kod njih razna, pa i nostalgična promišljanja i osjećanja.
Vinko Šebrek, AFIAP, ESFIAP
Željko Krčadinac (1935.) po struci profesor geografije, bio je zaposlen u zrakoplovnim kompanijama. Od rane mladosti pasionirano se bavio fotografiranjem, kako amaterski, tako i kao dopunskim zanimanjem. Rezultat toga je mnoštvo objavljenih snimaka u brojnim fotomonografijama, udžbenicima, kalendarima, magazinima, prospektima, razglednicama itd.
kao i desetak samostalnih fotografskih izložbi. Posjeduje i obilni arhiv geografsko-turističkih snimaka iz Hrvatske i svijeta. Kao istaknuti izlagač Fotokluba Zagreb, na brojnim fotosalonima u svijetu dobitnik je desetak nagrada, odličja EFIAP i povelje "Tošo Dabac".
Miran Krčadinac (1975.) diplomirao je na Akademiji dramskih umjetnosti, radi kao televizijski snimatelj i videodokumentarist. Za dokumentarni film "City Folk" (HTV, 2004.) dobio je priznanje Prix Circom, međunarodnu nagradu europskih televizija. Član je Hrvatskog društva filmskih snimatelja. Živi i radi u Zagrebu.
