U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 4. srpnja u 20 sati mala retrospektiva akademske slikarice-grafičarke Vesne Šantak.
Izložbu će otvoriti Svebor Vidmar, voditelj Galerije Vladimir Filakovac
Izložba je otvorena do 21. srpnja 2022. godine, radnim danom od 10 do 20 sati.
Ulaz je slobodan.
6. ZAGREBAČKI LJETNI LIKOVNI SALON 2022.
– Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika
Otvorenje izložbe: ponedjeljak, 4. srpnja 2022. u 19 sati
Galerija Kontrast, Dubrava 51 a, 10040 Zagreb
Izlažu: Anđelko Brkić, Vedran Bukovina, Ana Cerovski, Antonija Cesarec, Marija Čingel, Andreja Dujnić Žmirić, Juraj Jonke, Vanda Jurković, Valentina Kasapović, Kristinka Klarić, Miroslava Kos, Luka Koščak, Rada Marković, Mirjana Marović, Jelena Martinović, Zvonko Petanović, Višnja Peter, Laura Šarabok, Matej Škarica, Alenka Tominac, Ljiljana Tršan, Mladen Žunjić.
6. Zagrebački ljetni likovni salon 2022 – Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika
Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Zagreb šestu godinu zaredom organizira ”Zagrebački ljetni likovni salon”, ove godine sa temom ''Hrvatska književnost u djelima likovnih umjetnika'', kroz koju smo željeli preispitati što likovni umjetnici čitaju od domaće književnosti, koji pisci i djela su im najinspirativniji, kako prevesti riječi u slike i likovnim jezikom dočarati emocije koje smo doživjeli u susretu sa omiljenim književnim djelima. I ove godine, na natječaju za izložbu u zagrebačkoj Galeriji Kontrast (Kulturni centar Dubrava) odazvao se veliki broj umjetnika, pa su za izložbu u galerijskom prostoru odabrana 22 umjetnika sa 32 slike, a novost je i prateća virtualna izložba na portalu ''Zagrebački likovni umjetnici'', na kojoj su, uz izlagače u Galeriji Kontrast, predstavljeni i oni umjetnici čiji radovi su isto bili u skladu sa konceptom izložbe, a koji zbog ograničenih kapaciteta nisu stali na postavu u Galeriji Kontrast.
Čitanje kao proces stvaranja unutarnjih slika i širenja duhovnih obzorja potaknulo je umjetnike na istraživanje različitih utjecaja koji su im kroz život pomagali da iskristaliziraju svoje likovne kreacije, dožive trenutke začudnosti i prepoznavanja suštine, uzlete mašte, otkrivanje nepoznatog ili posvećenost starim uspomenama iz mladosti. Tako su ''Priče iz davnine'' i posebno ''Šuma Striborova'' Ivane Brlić-Mažuranić nadahnule Antoniju Cesarec, Vandu Jurković, Zvonka Petanovića i Ljiljanu Tršan, koji su na različite načine ilustrirali djelo velike književnice, gdje se prožimaju realni i fantazijski likovi, ljudi i životinje u okruženju veličanstvene prirode. Antonija Cesarec kroz kolažiranje na blijedo plavoj pozadini prepliće slike i naslove bajki kao otiske sjećanja na djetinjstvo, prožeto avanturom čitanja i otkrivanja nepoznatih likova i prostora, dok Ljiljana Tršan u razgranatim strukturama stabla sučeljava plohe, igru linija, obline i oštrine koje naglašavaju dvojnost prirode, njezinu tamnu i svijetlu stranu u bogatom tkanju života. Zvonko Petanović slika ''Šumu Striborovu'' u toplim, smeđe - narančastim tonovima kroz koje se probija svjetlo iz dubine, a Vanda Jurković sićušni lik jelena i bake skriva u mreži nemirnih geometrijskih oblika, pretvorenih u krošnje kroz zgusnutu tapiseriju šume.
Marija Čingel inspirirana novelom Slavka Kolara, ''Breza'', delikatnim potezima kista istkala je vitku figuru žene, čija se aura u poetskoj impresiji transformira u zlaćeno lišće, poškropljeno po bijeloj odori i istaknuto na tamnoplavoj pozadini slike, a Kristinka Klarić nadahnuta romanom Marije Jurić Zagorke, "Jadranka'', u centar kompozicije postavlja siluetu žene u raskošnoj haljini, uzdignute glave, okruženu stiliziranim dekorativnim oblicima u pomalo tajanstvenoj atmosferi ljubičasto sumračnih tonova. Ženski likovi pojavljuju se i na slikama Miroslave Kos, Rade Marković i Juraja Jonkea, gdje nam svaki od autora predstavlja po jednu ženu iz odabranog književnog djela, pa tako Juraj Jonke slika lik Branke iz romana Augusta Šenoe, opisujući je kao krhku damu u prozračnoj haljini, čiji pogled je usmjeren prema magličastim obrisima udaljenog gradića. ''Frida'' Miroslave Kos nadahnuta je romanom Slavenke Drakulić, ''Frida ili o boli'', gdje nam slikarica prikazuje detalj ženskih leđa, premreženih metalnim kopčama kao simbol zarobljenog i bolnog tijela, a Rada Marković također je inspirirana još jednim romanom Slavenke Drakulić, ''Dora i Minotaur'', pa je naslikala lik Dore Maar sa nespokojnim licem, iz čijeg središta prosijava duboki, tamni pogled, dok hipnotički plava boja oko ženskog lika naglašava atmosferu tuge.
Alenka Tominac inspiraciju za svoje slike pronašla je u djelu Darka Berljaka, ''Više od Everesta - Hrvatska ženska ekspedicija na vrhu svijeta'', dočaravajući nam čistoću i svježinu ledene planine koju pokušavaju savladati njezine junakinje, dok nam Ana Cerovski u intenzivnom spletu tirkizne, zelene i žute boje približava svoj doživljaj romana ''Zlatarovo zlato’’ Augusta Šenoe. Anđelko Brkić nadahnut je pjesmom Josipa Pupačića, ‘’More’’, na njegovoj slici tamnoplava pučina pretvara se u bjeličasti vrtlog kapi, koji zapljuskuje kamenu obalu primorskog gradića u zanosnom susretu prirode i ljudi, a Matej Škarica na svojoj slici ''Jutro u predgrađu: čekajući tramvaj….'', inspiriran novelom A. G. Matoša, ''Cvijet s raskršća‘’, približava nam melankolični urbani pejzaž koji se proteže prema dalekoj svjetlosti izlazećeg sunca. Vedran Bukovina naslikao jeTina Ujevića u gostionici dok pali cigaretu, snatreći u toniranim, mekim obrisima prostora, a Laura Šarabok na svojoj slici rastvara police knjižnice kao prolaz u neki drugi svijet, ispunjen raznobojnim, gusto naslaganim knjigama koje pozivaju na otkrivanje tajni vremena i prostora, trenutke spokoja dok biramo priče koje će nas povesti na nova duhovna putovanja.
Višnja Peter inspirirana romanom Vjenceslava Novaka, ‘’Dva svijeta’’, slika složenu kolorističku kompoziciju, na kojoj se rastvaraju žarko crveni uznemireni obrisi u kontrastu sa hladnim plavetnilom pozadine – sukob dva svijeta, različita u svojoj strukturi i temperamentu. Jelena Martinović uronjena u prirodi, nadahnuta knjigom Milana Majerovića-Stilinovića, "Što sam naučio na planini", slika ''Planinske puteve'' koji se zgušnjavaju prema centru slike kao vrtložne energije zemlje, kamena i nemirnih oblaka na obzorju. Andreja Dujnić Žmirić u ciklusu slika ''Putevima Zagorkinih romana'' prikazuje nam ''Stari grad Lukavec'' koji se izdiže u pozadini kompozicije iza malog ribnjaka, okruženog zagasitim zelenilom valovitih krošnji. Prirodi se vraća i Luka Koščak na svojim slikama ‘’Slap 1’’ i ‘’Slap 2’’, koje se referiraju na istoimenu pjesmu Dobriše Cesarića, dok Valentina Kasapović svoju sliku ''Sreća'' stvara potaknuta pričom iz zbirke kratkih priča “Gušterov rep’’ književnice Korane Serdarević. Kratka pjesma ‘’Oče naš’’ autora Tonča Petrasova Marovića inspirirala je Mirjanu Marović na minimalističku kompoziciju, kroz koju se susreću dvije boje u vibrirajućim potezima unutarnje kontemplacije, a Mladen Žunjić na svojoj slici ''Nije sve tako crno'', kroz koju se referira na istoimeni roman Darka Pernjaka, predstavlja nam svoj karakteristični likovni izraz, unutar kojega se jake i čiste boje sukobljavaju sa upijajućim tamnim plohama, u procesu intuitivnog otkrivanja osobne poetike.
Romani, pripovijetke, bajke i poezija domaćih autora potaknuli su umjetnike na sveobuhvatno istraživanje njihovih likovnih rukopisa, slika koje su se formirale unutar njihove imaginacije na nesvjesnim nivoima dok su čitali pojedina književna djela, identificirajući se i sa nekim književnim junacima i situacijama u kojima su se oni našli. Neki autori zadržali su se na realističnim prikazima, trudeći se što jasnije dočarati atmosferu književnih djela, likove junaka, prostore u kojima se radnja odvijala, dok su neki drugi pročitane pripovijetke preveli u jezik boja, emocionalni zapis i otisak, prožet ritmom umjetničkih impresija. Ujedno su likovni umjetnici kroz temu 6. Zagrebačkog ljetnog likovnog salona predstavili i svoje književne ukuse, te istaknuli neke domaće pisce i spisateljice kao preporuku i književnoj i likovnoj publici za buduće istraživanje i čitanje.
Također, ne manje važna poruka je i mladim generacijama da čitaju domaću književnost i pokušaju nacrtati ili naslikati pročitano, stvoriti neko novo likovno djelo nadahnuto onim književnim, povezati različite planove umjetničkog doživljavanja i izražavanja.
Kreativnost kroz spoj slika i riječi tako postaje univerzalno inspirativna, nagoneći nas na promišljanje što je to što različite umjetnike može potaknuti na stvaranje, ali i uživanje u tuđim kreacijama – želja za ljepšim svijetom, želja da se prošire granice spoznaje, da pronađemo nove uzore ili se približimo nekim povijesnim likovima koji su nas nadahnjivali, prenoseći nam trajne vrijednosti koje su prošle test vremena. Tako su na ovom 6. Zagrebačkom ljetnom likovnom salonu mnogi umjetnici kroz svoja djela, koja se referiraju na djela domaćih književnika, istaknuli i čovjekov odnos sa prirodom, potrebu za povratkom u neko intimno, nevino ozračje unutar kojega je moguće njegovati sjemena novih ideja, ali očuvati i tradiciju, pronaći trenutke magične inspiracije, smiraj u teškim vremenima, kao i nadahnuće u susretu generacija, kroz koje se prenosi svevremenska mudrost. Povezujući maštu i stvarnost, prošlost i budućnost, priče kroz koje smo rasli i razvijali se, nastavljamo tako i na ovoj izložbi tumačiti složeno kreativno iskustvo kroz sintezu različitih umjetničkih disciplina, sa djelima hrvatske književnosti, opisanim u slikama hrvatskih likovnih umjetnika.
mr. art Krešimira Gojanović
