U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 3. svibnja u 19 sati izložba akademske slikarice MAJE DOLENČIĆ-MALEŠEVIĆ pod nazivom Mala retrospektiva. Galerija je otvorena radnim danom od 10 do 18 sati. Izložba se može razgledati do 19. svibnja 2010. Ulaz je besplatan. Tijekom linija izraziti misli, napetošću spleta crtovlja osmisliti oblike, vodilja je umjetničkog htijenja Maje Dolenčić-Malešević. Elementarnim likovnim sredstvima, obogaćenim fragmentarnom bojom, Maja gradi osobne svjetove, doživljene i izmaštane, utkane u prostore lirskog. S ugođajnošću vedrine, sjete, ali i tragom tjeskobe. Linije graciozne, lebdeće karike su likovnih priča, način zapisa emotivnog i racionalnog. Lepršavost i disciplina uprisutnjeni su u osebujnom rukopisu. U Majinom potezu osjećamo ritam umjetničke osjetljivosti, slikovito rečeno, izjednačenu s disanjem. Linijom se materijalizira forma, ali ona je i ogrebotina u tkivu površine, sredstvo uzdignuća bjelina papira. Otkrivanja vitaliteta ukupnosti slikarskog polja s pulsiranjem prizora odabrane ikonografije. Scena svakodnevice, ljudskih odnosa, simpatičnih zgoda postavljenih u ambijente s notom nostalgičnih prizvuka. Donekle i metafizičkog ozračja tihe svečanosti, s blagošću unutarnjeg mira kojim zrače likovi. Majina figuracija na potki mimetičkog, razvedena je mjerom ekspresionističkog te su razložne deformacije i pomaci proporcija likova sastavnica njenih kompozicija. Zanimljivih kadriranja, onih klasične uravnoteženosti i onih s intrigantnim kretanjima aktera, čime se dinamiziraju zapleti motiva. Paradoksalno je da je narušavanje realističkog znak približavanja idealizaciji forme. S putenošću ploha prožetih svjetlom kroz tonalitet papira u njegovanju ljepote kojoj nije ideal red klasičnog. Plodine i drugi predmeti postaju simboli punine života, koloristički akcenti u prenijetoj florealnoj ornamentici, zgusnute partije u prevladavajućoj prozračnosti slike. U ranijim radovima Maja je sklona marnijoj deskriptivnosti, nizanju stvari kao atributa isječka života, svojevrsnim nakitom u sadržajnim amplitudima djela. Obično se uzdiže na pijedestal kao što i figure u hodu tlom dodirujublistavost edenskog. Maja sakralizira prizore i kada motivski predložak ne izrasta na biblijskoj inspiraciji. Njeni interijeri i eksterijeri posvećeni su prostori ljubavi sa sudionicima koji poštuju vrijednosti života. I sami stolovi s položenim dragim predmetima, ulasci pejsaža kroz prostore soba podržavaju započet dijalog vremena u kojem jesmo i koje slijedi, promjenjivosti i konstante, treptaja i zastanka u meditativnosti raspoloženja. U začudnosti pred stvorenim. Majina umjetnost uvijek je upućena transcedentalnom, a pogotovo u stanjima i situacijama opisanim ili naznačenim u Evanđelju. Čitav ciklus ispunjen je tjelesnom netjelesnošću anđela, građenih mekoćom draperija i bljeskovitošću lica. Objektivno, stanovnici neba ne razlikuju se bitno od ljudi čiste duše. Poradi toga moguća je identifikacija između težaka, putnika, supružnika i naših nebeskih čuvara. Prožimanja duhovnosti neophodne u primjerima religiozne umjetnosti. Potresne posebno u scenama golgotskog martirija. Traga kalvarijskog hoda utkanog u nade čovjeka na njegovu životnom putu. Maja Dolenčić-Malešević sjajno je osjetila prsten neprekidnog ljudskog obnavljanja u predanju božanskom. I njena umjetnost je dar. Prihvaćanja i širenja. Duboko iskrena kroz formu majstorskog crteža, prepoznatljive, poput lozinke stava, rukopisnosti i slutnje zrakaste aureole oko smislene jezgre slike. Stanko Špoljarić
Maja Dolenčić-Malešević rođena je 23. ožujka 1936. godine u Zlataru (Hrvatsko zagorje), gdje je provela, unatoč ratu, prvih deset godina sretnog
djetinjstva, što će se poslije odražavati u motivici njezina umjetničkog djela. Preselivši se u Varaždin, gdje je pohađala gimnaziju i glazbenu školu, dobiva i prve poduke iz slikarstva. Godine 1955. dolazi u Zagreb na prijamni ispit za Likovnu akademiju, gdje susreće budućeg supruga Dušana Maleševića koji će joj, kao odličan crtač, pomoći da prođe u drugom pokušaju. Diplomirala je na Akademiji u klasi profesora Ljube Babića. Nakon ulaska u brak s Dušanom i rođenja djece (Bogdana, budućeg književnika, i Tanje, buduće slikarice), imala je prve samostalne izložbe sredinom šezdesetih godina. U prvoj polovini sedamdesetih primila je nekoliko nagrada za svoj rad, te stipendiju za boravak u Parizu zajedno s kiparicom Marijom Ujević. U drugoj polovini sedamdesetih, obitelj Malešević seli u kuću-atelier na Šalati, gdje će Maja kompletirati opus, kojeg je kontinuirano izlagala na 22 samostalne izložbe i blizu stotinjak kolektivnih u zemlji i inozemstvu, sve do ciklusa Anđeli našeg vremena. Mnogi eminentni likovni kritičari pisali su o njezinom stvaralaštvu. Godine 2010. dobila je bogatu monografiju u izdanju Printera grupe autora Stanka Špoljarića. Izložbom Mala retrospektiva u Galeriji Vladimir Filakovac, Maja Dolenčić-Malešević proslavit će 50-tu, jubilarnu godinu likovnog stvaranja.
Nagrade:
1973. Dobitnica stipendije /Fonda Moša Pijade/ za studijski boravak u Parizu.
1974. Nagrada na IV. međunarodnoj izložbi originalnog crteža, Rijeka.
1974. Nagrada za slikarstvo na IX. zagrebačkom salonu, Zagreb.
1975. Nagrada za slikarstvo na jugoslavenskoj izložbi SULUJ-a, Sarajevo.
1982. Nagrada na internacionalnom bijenalu portreta, Tuzla.
1991. Otkupna nagrada na 13. međunarodnoj izložbi jugoslavenskog crteža, Zagreb.
