U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, održat će se 28. travnja u 19 sati izložba fotografskih slika DAMIRA MATIJEVIĆA pod nazivom "Zagreb noću".
Izložba je otvorena do 15. svibnja 2014., radnim danom od 10 do 19 sati. Ulaz je slobodan.
DAMIR MATIJEVIĆ
Zagreb noću – 28. 4. – 15. 5. 2014.
OBASJANI ODBLJESKOM
Prizori Zagreb noću Damira Matijevića
Noću su, dakako, sve mačke crne, ali i svi predmeti, svi ambijenti, sve pojave dobrim su
dijelom prekrivene mrakom i izgledaju ujednačenije, neutralnije, monotonije negoli pod
dnevnom sunčevom rasvjetom. Ali noćni izvori svjetlosti, zauzvrat, pristrano se okupljaju i
iz tame izvlače samo određene dijelove i pojedinačne oblike, stvarajući tako novu hijerarhiju
značenja i važnosti osvijetljene stvari. A noćni prolaznik potom bira objekte koji ga više
privlače i zanimaju, a ako je pritom i fotograf, snima i kadrira one prizore i situacije u kojima
se dijalog svjetlosti i tame pokazuje znakovitim, gdje se iz dubine, čak bezdana, mraka,
pomaljaju tragovi prema kojima ne možemo ostati ravnodušni.
Damir Matijević je učestalo hodao noću dragim mu Zagrebom, znanim ulicama i trgovima,
u raznim godišnjim dobima, te svojom kamerom hvatao zanimljive scene i situacije. Poput
noćne leptirice posebno je bio privučen uličnim svjetiljkama, a poput uporna šetača naročito
je hodočastio parkove i njihove spomeničke jezgre. Ali u njegov su kadar najradije upadali
oni svjetlosni izvori koji su se morali izboriti za svoj status u konfrontaciji s obližnjim
zidovima, što su im priječili rasprostiranje, ili u konkurenciji sa stablima, što su im ritmizirala
raspored. Među najuspjelije sekvence Matijevićevih noćnih zagrebulja svakako su snimci
ujednačenih nizova uličnih lampiona, što se odrazuju u vodi ili se izmjenično prepliću s
deblima i krošnjama.
Posebno je zanimljiv Matijevićev odnos prema bljesku i obasjanju što često silovito nadire u
srce kadra, prijeteći čak da svojom difuznošću i raspršenošću relativizira zbiljske koordinate
motiva. Pritom se prisjećamo kako je na prethodnoj izložbi preferirao upravo čvrste obrise
i jasne prostorne odrednice, pravu geometriju prizora (Uostalom, i naslov izložbe Zidovi,
podovi, stupovi, svodovi svjedočio je naglašenu težnju za fiksiranjem arhitektonskih
elemenata, vertikala i horizontala). Ovom je zgodom poželio tražiti baš suprotne efekte,
umjesto statičkih dinamičke, umjesto linearnih mrljaste sastojke kadra. Naravno, razlika je
i u samoj naravi ambijenta, a ne samo u dobi dana: snimci s ranije izložbe nastali su na jugu
i u tijesnim ambijentima u koje je sunce prodiralo, dok su kadrovi Zagreba noću, naravno,
uhvaćeni u sjevernjačkoj atmosferi i osvijetljeni umjetnim svjetlom što se koncentrično
rasprostire po širinama i prodolima prostora.
Možda je pokoji put Matijević poželio i u Zagrebu naći jače geometrijsko uporište, određenije
perspektivne planove. Prizor s kolodvora ima naglašenu centričnost i usmjerenost prema
točci u kojoj se sijeku dijagonale pobočnih strana; prizor s blistavim tramvajskim tračnicama
i svijetlom trakom prolaska vozila također ima čvrsto "crtovlje", a neonskim cijevima
uokvireno pročelje "Elektre" tvori jaki naglasak iskošena pravokutnika. Ali u većini radova
dominira mekoća i blagost svjetla što miluje okolni zrak i nježno klizi po površinama što je
prisno odrazuju.
Tonko Maroević
