U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, održat će se 1. lipnja 2026. u 20 sati mala retrospektiva fotografija Nikole (Nine) Vranića, u sklopu manifestacije „Dani Dubrave 2026.“.
Izložba je otvorena do 30. lipnja 2026., radnim danom od 10 do 20 sati.
Ulaz je besplatan.
NIKOLA (NINO) VRANIĆ
Mala retrospektiva – 1. 6. – 30. 6. 2026.
HOMMAGE UMJETNIKU I ČOVJEKU NINU VRANIĆU
U fotografijama Nina Vranića prostor nije samo prizor nego i nositelj sjećanja.
Postoje fotografije koje bilježe trenutak i postoje one koje čuvaju vrijeme. One u sebi nose tišinu prostora, tragove ljudi i slojeve sjećanja koji nadilaze sam prizor. Fotografija tada prestaje biti tek vizualni zapis i postaje mjesto susreta osobnog iskustva, povijesti i kulture. U takvom prostoru nastaje i fotografski opus Nina Vranića.
Vranić je bio autor koji je fotografiju razumio kao oblik memorijske umjetnosti. Svojim radom obilježio je brojna „mjesta sjećanja“, stvarne lokacije, ali i simboličke i metaforičke prostore u kojima se susreću prošlost i sadašnjost. Njegove fotografije nisu samo dokumenti vremena nego i svjedočanstva o trajnosti kulturnih vrijednosti. Bilježeći ambijentalne, povijesne i društvene slojeve prostora pridonosio je kolektivnom i kulturnom pamćenju te očuvanju identiteta.
Ova izložba predstavlja prožimanje njegova osobnog, autobiografskog i povijesnog pamćenja. U svom radu Vranić je stvarao niz simboličkih prostora u kojima se susreću arhitektura, krajolici, umjetnički predmeti i prizori svakodnevnoga života. Njegov fotografski pogled uvijek je tražio trenutak u kojem motiv prestaje biti tek predmet promatranja i postaje nositelj šireg značenja.
Posebna vrijednost njegova opusa leži u sposobnosti da nadvlada uvriježenu podjelu između dokumentarne i umjetničke fotografije. Njegovi fotografski zapisi čine prošle događaje ponovno prisutnima. Fotografije kulturne baštine u njegovu radu ne govore samo o prošlosti; one govore o životu samom, o djelovanju, trajanju i kontinuitetu. U tom smislu dokumentiranje postaje oblik življenja ukorijenjen u kolektivnom kulturnom pamćenju.
Konstanta njegova stvaralaštva bilo je zaokruživanje tematskih cjelina koje je predstavljao kroz cikluse Lica, Krajolici, Portreti umjetnika, Život, Slike iz Broda i Zagreb. Ti ciklusi svjedoče o razvoju fotografskog medija, ali i o kulturnoj i društvenoj sredini u kojoj je djelovao. Posjedovao je iznimnu osjetljivost prema motivu; za njega je kamera bila poput skice, instrument intuicije i spontanosti. Bio je majstor „odlučujućeg trenutka“, svjestan prolaznosti vremena i dragocjenosti svakog zabilježenog prizora.
Njegova sposobnost usvajanja gradova i krajolika bila je iznimna, kao i talent za bilježenje muzejskih artefakata. U tim fotografijama istraživao je prostor susreta arhajskog i suvremenog, starine i sadašnjosti. Crno-bijela fotografija bila je prirodan medij njegova izraza jer je omogućavala koncentraciju na strukturu prizora, svjetlo i značenje.
Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju i zagrebački motivi. Vranićev fotografski pogled otkrivao je detalje pod zagrebačkim strehama, arhitektonsku plastiku pročelja donjogradskih palača, interijere povijesnih dvorana i suptilnu atmosferu gradskih ulica. Grad gotovo nikada nije promatrao izdvojeno od njegova konteksta; naprotiv, tražio je prizor u kojem se arhitektura, prostor i svakodnevni život stapaju u jedinstvenu urbanu sliku. Njegove fotografije Zagreba, nastajale tijekom više desetljeća, svjedoče o gradu koji se mijenja, ali zadržava prepoznatljiv identitet i osebujni gradski ugođaj.
Posebno poglavlje njegova rada čine fotografije nastale tijekom ratnih razaranja početkom devedesetih godina, kada je dokumentirao ranjenu kulturnu baštinu i devastirane prostore grada koji mu je bio važan motivski i životni prostor. U tim snimkama umjetnički izraz ustupa mjesto etičkoj odgovornosti svjedočenja; fotografija postaje čin pamćenja.
Ova izložba, predstavljena u Fotogaleriji Dubrava, jednom od rijetkih specijaliziranih prostora posvećenih suvremenoj fotografiji u Zagrebu, dobiva i dodatnu simboličku dimenziju. Upravo je u Dubravi, dijelu grada Zagreba, Nino Vranić od 1996. godine imao svoj atelijer u kojem je djelovao sve do kraja života. Ta prostorna i životna povezanost daje izložbi poseban kontekst i čini je hommageom fotografu čiji je rad trajno upisan u vizualnu memoriju prostora i zajednice.
Marija Tonković
Nikola (Nino) Vranić (Bileća, 7. travnja 1933. – Zagreb, 26. listopada 2012.) hrvatski je fotograf i dugogodišnji fotograf konzervatorske službe. Školovao se u Zagrebu na Saveznoj grafičkoj industrijskoj školi, na odsjeku za fotografiju. Od 1954. do 1989. radio je kao fotograf u Zavodu za zaštitu spomenika kulture u Zagrebu, gdje je sudjelovao u sustavnom dokumentiranju kulturne baštine Hrvatske i Slovenije.
Tijekom više od tri desetljeća rada u konzervatorskoj službi ostvario je opsežan fond dokumentarnih fotografija kulturne baštine te sudjelovao u izradi brojnih stručnih publikacija, kataloga i umjetničkih monografija iz područja povijesti umjetnosti i suvremene umjetnosti.
Vranić je priredio niz samostalnih izložbi, među kojima se ističu ciklusi Krajolici, Lica i Portreti umjetnika, te je sudjelovao na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Njegov opsežan opus predstavljen je i na retrospektivnoj monografskoj izložbi „Kulturna baština okom fotografa“ u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu (2019.), na kojoj je izloženo više od 200 fotografija.
Objavljene su mu i dvije autorske fotomonografije: Krajolici (1986.) i Zagreb (2001.). Dobitnik je više nagrada za fotografiju, među kojima i nagrade za životno djelo „Vicko Andrić “ (2008.) za izniman doprinos zaštiti i dokumentiranju kulturne baštine.
*Centar kulture Dubrava zadržava pravo izmjene programa.
Izvor: Centar kulture Dubrava
