izložba Carlosa Ignacia Bellantea pod nazivom “S onu stranu utilitarnog”. Predvorje Galerije otvoreno je radnim danom od 10 do 20 sati. Izložba se može razgledati do 21. siječnja 2011. Ulaz je besplatan.
Knjige od metala i životna krila
«U berlinskom zoološkom vrtu, pored bazena sa živim morskim slonom, stoji neobična vitrina. Pod staklom se nalaze predmeti nađeni u trbuhu morskog slona Rolanda koji je skončao život 21. kolovoza 1961, ili točnije: upaljač roze boje, četiri štapića od sladoleda (drvena), metalni broš u obliku pudlice , otvarač za pivske boce, ženska narukvica(…)Više očaran nego zgranut, posjetilac stoji pred neobičnim izlošcima kao pred arheološkim iskopinama … »
(Dubravka Ugrešić, Muzej bezuvjetne predaje, Konzor & Samizdat, Zagreb/Beograd, 2002.)
Carlos Ignacio Bellante kroz svoj najnoviji ciklus radova pod nazivom «S onu stranu utilitarnog» , baš kao i naš dragi Roland, «guta» svakodnevnicu i opće životne pojmove metabolički žvačući, prisvajajući, probavljajući i čarolijom svojih prstiju konstruirajući jednu novu proširenu perspektivu kroz zanimljivu formu slika-skulptura. Istovremeno proširene slike i umirene skulpture, ti predmeti izvedeni u raznim metalima i drvu upućuju na reljefnost, izlazak iz plošnosti, ovladavanje slike stvarnosti. Nalazimo među njima različite topografske podsjetnike, glazbene alegorije, religiozne teme; zaokret i život upisan u metaforičke iskaze autorove snage i namjere.
Oni su nadalje i svojevrsna prolongacija srži Carlosova stvaralaštva: oblikovanja plemenitih kovina. Postavimo li neke značenjske odrednice i ustanovimo poveznice, promišljajući i oblikujući nakit, Carlos rasplesuje životne koordinate, omogućujući im prostorno širenje, nosivost, kretanje i šetnju. Nerijetko se i u tim oblikovnim eksperimentima primijenjenog tipa radi o skulpturama samim, koje više od ukrasa i puke dekorativnosti, sugeriraju stav i namjeru, te želju za crtanjem različitih perspektiva prilikom hoda. Uz kružne, vijugave linije, zvuk i treptaj…
Rad Carlosa Ignacia Bellantea potencira geografska izmještanja (sam autor došao je živjeti iz rodne Argentine u daleki mu, a sada bliski, Zagreb), izmjenjivanje prirodnih ciklusa i zaigranost koja život znači/zrači. Upotrebom vrlo dostupnih, postojećih, ali i na prvi pogled vrlo neobičnih i atipičnih materijala/sirovina kao što su mehanizmi sata, vilice, libele, stare narukvice, autor naglašava cikličku izmjenjivost i krug jednine. Korišteni fragmentarno ili u cjelovitosti, lišeni prvotne funkcije i izmijenjeni do prividne neprepoznatljivosti, u kontaktu s toplinom varenja i u komunikaciji s koloritnim i raskošnim dragim kamenjem, oni sugeriraju antropomorfne forme i pojmovne metafore, koje neizbježno gaje sličnost s predmetnim svijetom, ali se od njega i laganom, nježnom autorskom intervencijom i savoir faireom emancipiraju. U istom slijedu, ne čudi i tolika autorova potreba za ocrtavanjem i afirmiranjem glazbe kroz novi ciklus radova jer ona je idealna suradnica i savjetnica na putu: nameće apstraktnost i nepresušnost idejnog i otvara imaginativni potencijal kod recipijenata.
Arheolog svakodnevnog, mjerač svijetova, vremenski putnik i veliki životni gurman, Carlos Ignacio Bellante, kroz svoje autorske impulse poetizira održivu upotrebu svijeta oko nas.
Ivana Meštrov
Carlos Ignacio Bellante rođen je 1969. godine u La Plati u Argentini, gdje je pohađao osnovnu i srednju školu. Uz oca, po zanimanju kovača i varioca, uči kako ovladati velikim plamenom, te realizira mnogobrojne radove za eksterijere i interijere. Već u ranom djetinjstvu pokazuje potrebu za kreativnim izražavanjem stvarajući igračke od gline. U tinejdžerskoj dobi izrađuje nosive predmete od kože (sandale, torbe, nakit).
Devedesetih godina prošlog stoljeća počinje istraživati mogućnosti obrade alpake i srebra, te se posvećuje izradi nakita vežući se na višestoljetnu tradiciju latinoameričke kulturne baštine. Okušava se u različitim tehnikama. Autodidakt, ponekad uči promatrajući zlatare i savjetujući se s njima. Sudjeluje na brojnim umjetničkim kolonijama u Argentini i Brazilu gdje predstavlja svoje stvaralačko umijeće kroz obradu metala, kože ili keramike. Vodi likovne radionice za učitelje i odgajatelje.
Godine 2000. dolazi u Zagreb gdje zasniva obitelj i nastavlja svoj kreativni put izrađujući nakit od srebra, u kombinaciji s drvom masline i koraljima.
Korištenje dijelova utilitarnih predmeta (drška vilice, oval žlice, mehanizam sata,..) kao primarne materije uz srebro u oblikovanju nakita postaje jedna od dominantnih preokupacija njegova umjetničkog izraza. Proširuje uporabu antiknog srebrnog pribora za jelo i na figurativne reljefe. Dizajnira nakit za zlatare u Hrvatskoj i Italiji.
Godine 2008..dobiva hrvatsko državljanstvo. Izlaže nakit u Uličnoj galeriji Likum, u Zagrebu 2010. godine.
