U Galeriji Vladimir Filakovac, Dubrava 51 a, otvara se 2. svibnja u 19 sati izložba akademskog
slikara NENADA VORIHA pod nazivom „Svevremenski retro“.Galerija je otvorena radnim danom od 10 do 19 sati. Izložba se može razgledati do 19. svibnja 2011. Ulaz je besplatan.
SVEVREMENSKI RETRO
Fantastična sceničnost prizora slika, ali i rafiniranost boja na platnu u kojima je isprepleteno mnogo referenci u poseban i autentičan umjetnikov izričaj, svrstava Nenada Voriha među inventivnije, a samim time i originalnije pripadnike suvremene slikarske generacije, na širem prostoru regije izvan lokalnih granica.
U središtu zanimanja stoji grad, viđen kao simbol dinamike i modernosti. Arhitektonski projekti odnose se na grad budućnosti – zamalo u opreci spram klasične arhitekture, koja se osuđuje kao statična i monumentalna. Gotovo utopijski gradovi kao trajno gradilište u vječnom kretanju i nadograđivanju, u kojima su monolitni neboderi, kakve je, primjerice, projektirao Antonio Sant Elia tvore golemu, povezanu, višerazinsku konurbaciju. Međusobnim prožimanjem oblika i planova u kretanju, te uznemirenim linijama, Vorih nastoji ostvariti senzacije ritma velegradskog života. Odbacuje statičnost, rastavlja oblike u linije i točkice, primjenjuje oštre kontraste jarkih boja. Smisleno gradi više slojeva slike koje ekspresivnim nanosima manjih i većih točkica, crtica i blokova, stapa u jedinstvenu cjelinu, gdje mogu egzistirati samo u međusobnom prožimanju. Sam pokret dodatno je naglašen komplementarnošću boja iz kojih isijava svjetlost i potezima kistom koji odaju ekspresivnu gestu.
Način na koji je obrađen motiv, kompozicija, perspektiva, kadriranje, tonska paleta i svjetlo, opisuju Nenada Voriha kao slikara dinamike, boja, svjetla i ekspresivnosti.
Vorihov grad je moderan milijunski metropolis, koji šokira svojom veličinom, blještavilom, tehnološkim dostignućima i mogućnostima. Prizori pršte enormnim količinama stakla, betona, čelika, instalacija, boja, zvukova i svjetla. Ovo je grad neizmjernih dimenzija u kojem sve blista i sve se kreće u savršenom redu, gdje nema mjesta ničemu što nije nastalo ljudskim djelovanjem. Suvremeni urbani pejzaži središte su civilizacije modernih tehnologija, novih medija i neograničenog protoka informacija. Kao i kod futurističkih slika, prevladava dinamizam. U pokretu sudjeluje čitav prizor, te se na razini imaginacije stvara dojam kretanja ljudi i vozila koji objektivno nisu prikazani, ali cjelina slike daje dojam kompletnog meteža koji prati jedan velegrad. Inspiraciju za svoju umjetnost Vorih nalazi u novim medijima i njihovu utjecaju na suvremenog čovjeka, a samim time i na kulturu.
U kontekstu povezanosti s prizorom naslućujemo slikarevu izravnu involviranost u njih, bez hladnog promatračkog odmaka. Dio motiva gradova nastaje iskustvenim doživljajem i viđenjem velikih svjetskih metropola, ali i iz predložaka te iz vlastite imaginacije, stapajući sve u jedinstvenu cjelinu. Motivi slike dio su, možda, nekog izmišljenog ili pak svima poznatog velegrada.
Dašak melankolije, nesigurnost i poljuljanost, te predočavanje nevidljivih protagonista – žitelja grada, stavlja Vorihovo slikarstvo u vezu s filozofijom egzistencijalizma, Kafkom, Camusom, Cioranom.
Nenad Vorih ugrađuje intimističku notu s naglašenim motivom humanosti kao metaforu spasa od totalnog otuđenja. Naslućuje se osjećaj napetosti, neizvjesnosti, kaosa, ali i osamljenosti koji vlada u tim beskrajnim prostorima. Istodobno, prizor je vedar i ne plaši nas, već privlači igrom za koju je ključna ljubav prema brzini i tehnologiji.
Poput Baudelairea, kojemu je poezija potrebna da u prostranstvima velegrada vidi ne samo čovjekovu propast, nego i do tada neotkrivenu tajanstvenu ljepotu, u Vorihovu slikarstvu grad današnjice i budućnosti postaje mitsko uporište trijumfa tehnologije – čovjeka nad prirodom s oprečnim osjećajem ljudskosti koji emanira iz svakog detalja slike.
Ivana Školnik
Nenad Vorih rođen je 1963. godine u Zagrebu. Nakon uspješnog osnovnog i srednjeg obrazovanja, maturira s odličnim uspjehom u Obrazovnom centru za jezike. Godine 1983. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarski smjer, a 1987. godine završava studij slikarstva u klasi profesora Ferdinanda Kulmera. U Hrvatsko društvo likovnih umjetnika primljen je 1988. godine, otkada ostvaruje i status samostalnog umjetnika pri Hrvatskoj zajednici samostalnih umjetnika. Godine 1993. uvršten je u Enciklopediju likovnih umjetnosti, 1995. prima nagradu Porin, a 2000. godine uvršten je u katalog Kunstwerk, godišnje izdanje moderne likovne umjetnosti u Njemačkoj. Brojna bibliografija svjedoči o pozitivnim kritikama koje su napisala značajna imena likovne kulture, kao što su Zdenko Rus, Zvonko Maković, Mladen Lučić, Josip Škunca, Berislav Valušek, Igor Zabel.
