U sovjetskoj Rusiji, čuvenom matematičaru dodje prijatelj i kaže mu da će ga sutra tajna služba uhapsiti i osuditi – strijeljanje ili Sibir – još uvijek se ne zna. Pita on šta da radi…prijatelj mu kaže da pobjegne što dublje u unutrašnjost, da se prijavi u neki kolhoz kao nepismeni radnik, da ore i kopa jedno dvije godine, pa da se prijavi u večernju školu – to komunisti vole. Na kraju će završiti kao nastavnik u nekoj školi i niko ga neće ni primjetiti.
On tako i uradi. Poslje dvije godine, dodju da pitaju ko hoće u večernju školu, on digne svoju žuljevitu ruku i nekako ga pozovu. Ko bude dobar u školi – može i u partiju ući!!! Krene on u školu.
Prvi satovi jezika, vuku kose crte dva sata, pa uspravne dva sata… sve on to preživi ali dodje matematika. Prvi sat brojevi od jedan do deset. Negdje peti sat, profesorica napiše na ploči, posle objašnjenja od pola sata o zbrajanju, 1+1=? i pita ko će ovo riješiti.
On poludi i javi se. Krene sa integralima, diferencijalima, limesima, vektorima i vektorskim poljima, faktorijelima… i na kraju dobije rezultat 1+1=3! Zapanjen i izvan sebe stane i pita – gdje sam pogriješio? Iz zadnjeg reda se stidljivo digne ruka jednog drvosječe koji kaže: Kod Košijevog kriterija konvergencije nizova!
službeni portal zagrebačke dubrave
