Što se događa kada arhitektura prestane biti samo prostor kroz koji prolazimo i postane poticaj za pokret? Ples otkriva skrivenu dinamiku građevine, a tijelo njezine linije, volumene i ritmove pretvara u živu koreografiju.

U petak, 6. studenoga, i subotu, 7. studenoga 2026. Centar kulture Dubrava postaje prostor susreta arhitekture i suvremenog plesa. Umjetnička organizacija Fronesis, uz autorice Jasnu Čižmek Tarbuk i Emu Pečenković, predstavlja plesni projekt „Otkrivanje arhitektonskih prostora kroz pokret”, u kojem arhitektura nije samo mjesto izvedbe, nego i njezin aktivni sudionik.  „

Izvedbe se održavaju u petak, 6. studenoga, u 20:00 sati i subotu, 7. studenoga, u 18:00 sati u Centru kulture Dubrava. Publika će tijekom izvedbe pratiti plesače kroz različite prostore Centra.

O PREDSTAVI

Može li arhitektura postati koreograf? Može li nepomična građevina potaknuti pokret? I može li tijelo svojim kretanjem otkriti ono što u prostoru svakodnevno ne primjećujemo?

Arhitektura i ples naizgled pripadaju različitim svjetovima. Arhitektura oblikuje prostor trajnim strukturama, dok ples nastaje u vremenu, kroz prolaznost ljudskog pokreta. Jedna gradi odnose između materijala, volumena i praznine, a drugi između tijela, prostora i vremena. Ipak, obje umjetnosti povezuje zajednički jezik: ritam, proporcija, ravnoteža, dinamika, napetost i odnos prema prostoru.

Projekt „Otkrivanje arhitektonskih prostora kroz pokret” polazi upravo od tih poveznica, istražujući kako arhitektonske strukture mogu postati izvor koreografske inspiracije, a ples sredstvo kojim otkrivamo njihova nova značenja.

Arhitektura Centra kulture Dubrava postaje ishodište umjetničkog istraživanja. Njezini zidovi, prolazi, stubišta, otvori, prostorne razine i odnosi svjetla i sjene nisu samo scenografija nego aktivni poticaji za nastanak pokreta. Svaki arhitektonski element u sebi nosi mogućnost drukčijeg pokreta. Vertikala može potaknuti izduživanje tijela i težnju prema visini, horizontala širenje i prostiranje, a dijagonala usmjeriti tijelo iz ravnoteže prema padu ili novom osloncu. Uski prolaz može ograničiti amplitudu pokreta, dok otvoreni prostor poziva na njegovo širenje. Stubište mijenja odnos tijela prema gravitaciji, a zid može postati oslonac, granica, prepreka ili partner u kretanju. Tijelo pritom ne oponaša samo arhitektonske oblike. Ono na njih odgovara, suprotstavlja im se, nastavlja njihove linije ili ih prekida. Nepomična arhitektonska struktura ulazi u dijalog s promjenjivom i živom strukturom ljudskog tijela.

U tom susretu nastaje svojevrsna koreografija između stabilnosti i promjene, trajnosti i prolaznosti, geometrije građevine i organske prirode ljudskog pokreta.

Posebno je zanimljiv odnos arhitektonskog i tjelesnog ritma. Ponavljanje stupova, prozora, otvora ili drugih građevinskih elemenata stvara vizualni ritam koji plesači mogu preuzeti, naglasiti, usporiti ili mu se suprotstaviti. Ritmovi arhitekture tako se pretvaraju u ritmove tijela, a prostorne kompozicije u koreografske strukture.

No odnos arhitekture i plesa nije jednosmjeran.

Dok arhitektura utječe na nastanak pokreta, pokret istodobno mijenja način na koji doživljavamo arhitekturu. Tijelo svojim položajem, smjerom, brzinom i odnosom prema drugim tijelima usmjerava pogled gledatelja prema pojedinim dijelovima građevine. Prostor koji je do tada djelovao statično odjednom otkriva svoju dinamiku. Zid više nije samo zid, nego površina koja određuje smjer kretanja. Prolaz postaje mjesto susreta, a praznina između arhitektonskih elemenata prostor mogućeg događanja. Na taj način ples ne mijenja fizički oblik građevine, ali mijenja njezinu percepciju. Ono što je poznato postaje neobično, ono što je svakodnevno postaje predmet istraživanja, a arhitektura se otkriva kao prostor brojnih mogućih odnosa.

Posebnost predstave jest i njezina prostorna dramaturgija. Publika nije smještena na jednom mjestu, nego slijedi plesače kroz različite dijelove Centra kulture Dubrava. Svaki novi prostor otvara drukčiju koreografsku situaciju, a prijelazi između pojedinih lokacija postaju sastavni dio izvedbe. Gledatelji pritom nisu samo promatrači. Njihovo vlastito kretanje, promjene perspektive, udaljenosti i položaja u prostoru utječu na način na koji doživljavaju ples i arhitekturu. Isti arhitektonski element može izgledati potpuno drugačije ovisno o tome promatramo li ga odozdo, odozgo, iz blizine ili iz daljine, u mirovanju ili tijekom kretanja.

Predstava se temelji na site-specific pristupu, u kojem umjetničko djelo nastaje iz neposrednog odnosa s određenim mjestom. Koreografija se ne postavlja u unaprijed pripremljen scenski okvir, nego proizlazi iz karakteristika same građevine, njezine organizacije, proporcija i prostorne logike. Time Centar kulture Dubrava prestaje biti samo mjesto održavanja kulturnih događanja i sam postaje umjetnički sadržaj. Projekt ujedno otvara pitanje koliko smo svjesni arhitekture koja nas svakodnevno okružuje. Prostorima se uglavnom koristimo funkcionalno: prolazimo hodnicima, uspinjemo se stubama, ulazimo u prostorije i izlazimo iz njih, rijetko razmišljajući o tome kako njihove dimenzije, oblici i međusobni odnosi utječu na naše tijelo i ponašanje.

Ples nas poziva da zastanemo, promijenimo perspektivu i osvijestimo te gotovo neprimjetne odnose.

„Otkrivanje arhitektonskih prostora kroz pokret” stoga nije samo predstava koja se događa u arhitekturi, nego umjetničko istraživanje arhitekture samim pokretom. U susretu nepomične građevine i tijela u neprestanom mijenjanju nastaje novi, privremeni prostor – prostor koji postoji samo u trenutku izvedbe, u zajedničkom iskustvu plesača i gledatelja.

Arhitektura oblikuje pokret, pokret otkriva arhitekturu, a gledatelj postaje sudionik njihova dijaloga.

Koreografija: Jasna Čižmek Tarbuk | Intervencije u prostoru, arhitektica: Ema Pečenković | Izvedba: Ines Borić, Lara i Dora Šašić, Dora i Marta Borić, Lucija Barišić, Tea Vlahović | Kostimografija Ivana Bakal| Glazba Ivan Judaš |Produkcija: Umjetnička organizacija Fronesis, Centar za kulturu Dubrava i Ministarstvo kulture i medija

*Centar kulture Dubrava zadržava pravo izmjene programa.

Izvor: Centar kulture Dubrava