Konjski tramvaj uveden je 5. rujna 1891. godine. Imao je vozni park od 10 otvorenih i 6 zatvorenih kola, a do 1910. godine povećao se na ukupno 38 kola. Prvi električni tramvaj pušten je u promet 18. kolovoza 1910. godine.
1942. Tramvajska linija Maksimir – Dubrava
12.4.1942., prvi tramvaj došao je do okretišta Dubrava. Pruga je produžena od dotadašnjeg okretišta u Maksimiru i time je prigradsko naselje koje se između dva svjetska rata tek počelo razvijati postalo dio grada Zagreba.
Autor Koreanovsky – Vlastito djelo postavljača, CC BY-SA 4.0, Poveznica
Zagrebački Tramvaji su smješteni u dvije remize – Dubrava i Trešnjevka. Mreža se u nekoliko navrata širila,
posljednje je bilo 2000. godine puštanjem u promet dionica od Dubrave do Dubca.
Dužine dnevnih tramvajskih linija:
Linija 4 – 12 593 m
Linija 7 – 13 054 m
Linija 11 – 11 989 m
Linija 12 – 9 341 m
ZET TRAMVAJSKE LINIJE NEKADA:
Tramvajske linije 1946. godine:
11 Črnomerec – Trg Republike – Dubrava
Tramvajske linije 1958. godine:
11 Črnomerec – Trg Republike – Dubrava
12 Končareva – Glavni kolodvor – Maksimir
Tramvajske linije do početka 80-tih godina:
3 Dubrava – Autobusni kolodvor – Žitnjak
7 Sopot – Kvaternikov trg – Dubrava
11 Črnomerec – Trg Republike – Dubrava
12 Dubrava – Glavni kolodvor – Ljubljanica
Noćne tramvajske linije do početka 80-tih godina:
25 Črnomerec – Dubrava
Autobusni promet ZET-a trenutno se sastoji od 134 autobusnih linija, od toga 78 gradskih i 56 prigradskih. Autobusni promet u Zagrebu je počeo funkcionirati 11. kolovoza 1927. godine na prve dvije linije, pod nazivom “Autobusni promet”. 1931. godine ZET je preuzeo gradski autobusni promet od dotadašnjih vlasnika Mihovila i Viktora Barešića, koji su koncesiju za prijevoz dobili godinu dana ranije.
Zaboravljena pionirska pruga Dubrava – Slanovec: željeznica koju su gradila djeca i omladina
Gotovo zaboravljena, pionirska željeznica Dubrava – Slanovec bila je jedan od najambicioznijih poslijeratnih projekata u Zagrebu. Gradnja je svečano započela 1. travnja 1948., paralelno s izgradnjom Pionirskog grada (današnjeg Grada mladih), a već 14. studenoga iste godine uskotračna pruga širine 760 mm puštena je u javni promet.
Prugu su gradili sudionici omladinskih radnih akcija iz Zagreba, Hrvatske, Beograda i Slovenije. U samo nekoliko mjeseci raščišćen je teren i izgrađeno gotovo šest kilometara pruge, četiri postaje i više mostova. Trasa je vodila iz Dubrave, uz potok Trnavu, preko Pionirskog grada i Miroševca do Slanovca, s vrlo zahtjevnim usponima koji su mjestimice dosezali 18,5 promila.
Osim prometne uloge, pruga je imala snažan društveni i simbolički značaj. Povezivala je novoizgrađeni Pionirski grad s okolnim naseljima, a stanice i stajališta bile su arhitektonski prepoznatljive, s verandama i kamenim fasadama. Promet su održavale male parne lokomotive i putnički vagoni različitih godišta, a pruga je bila pod upravom zagrebačkih željeznica.
Zbog dotrajalosti infrastrukture i voznog parka, pionirska željeznica Dubrava – Slanovec ukinuta je 7. listopada 1964., a zamijenila ju je autobusna linija. Iako je nestala s karata, ostala je važan dio industrijske i društvene povijesti Zagreba – kao primjer vremena u kojem su entuzijazam, kolektivni rad i željeznica doslovno gradili grad.
